Ovo je moj Deda Mraz. Cijeli život mi pakuje poklone i nevidljivom rukom me čuva da ne padnem.
Prethodnih dana smo bili u izolaciji. Već nervozni, iscrpljeni od iščekivanja, željni dragih ljudi, nismo ni slutili da će neko doći da nam izmami osmjeh na lice.
Moja lična Baba Mrazica.
Djeca su je odmah prepoznala, iz daljine, dok je hodala prema našoj kući.
On, sa nepune tri godine, prepoznao je po hodu.
“ Nije to Deda Maz, to je baba Dena“
Ona je došla ne plašeći se ničega.
Ali njoj niko ništa i ne može. Rodila nas je troje, baba je osam puta, prababa tri puta. Toliko je jaka.
Sa nepunih 70, umjesto da mi čuvamo nju, ona i dalje čuva nas.
I sretna sam što je tako.
I sretna sam što si baš ti moja mama, mama.
kutakzamisli 