Rižoto sa gljivama

Ne znam kako bih opisala svoju „ljubav“ prema kuhanju. Nekad mislim da bih, sa uživanjem, sate mogla provesti pored šporeta spremajući razne đakonije a nekad sam ubjeđena da to mislim samo zato što nemam toliko vremena da bih to sprovela u djelo. Ona postaje sve zahtjevnija što je i normalno za bebu od 8 mjeseci ali, kako nisam znala šta me zaista čeka, mislila sam da druge žene pretjeruju i da se sve može stići pored male bebe. Teško. I sad koristim vrijeme dok ona spava.

U takvim uslovima, tražim najjednostavnije i najbrže recepte za ručak pa naletih i na ovaj. Gospodin Muž posti srijedom i petkom (on je htio cijeli post ali ja nemam snage, volje, vremena… da pravim jedan ručak u toku dana a kamoli tri pa smo kompromisom došli do srijede i petka) i juče je na meniju, pored posne supe i neke salate, bio rižoto, vrlo jednostavan, recept ukraden iz novina i malo izmjenjen a sličice moje.

Sastojci:

šolja riže

350 gr. šampinjona

3 paradajza ili 4 kašike sos paradajza

3 struka mladog luka

so, biber, origano,

mediteranska mješavina,

ruzmarin i ostali začini po želji.

Na ulju kratko propržiti sitno sječen mladi luk (i zeleni i bijeli dio) pa dodati gljive sječene na kockice. Kad porumene, dodati isječen paradajz, začiniti i dodati rižu. Zaliti vodom, tek toliko da je sve u vodi ali da nema viška pa po potrebi dodavati još vode.  Kuhati na laganoj vatri 10-tak minuta i skloniti. Vode bi trebalo ostati toliko da je riža može upiti pa nemojte servirati odmah.

– od začina ne morate koristiti sve navedene, ja sam ih proizvoljno dodala, nisu bili u receptu

– šolja podrazumjeva onu od 1 dcl

– koristila sam smrznuti paradajz a možete i paradajz sos ili čak i kečap

– ova količina je dovoljna za dvoje i to da ostane još malo za kasnije 🙂

– najviše posla ima oko gljiva ali ni to nije strašno, sve bude gotovo za manje od pola sata

– i sve je izgledalo ovako:

luk i gljive, "najteži" dio

luk i gljive, „najteži“ dio

luk, gljive, paradajz

luk, gljive, paradajz

riža

riža

ovako izgleda nakon kuhanja a riža će upiti i ostatak vode, što nisam stigla da uslikam jer je "neko" bio gladan :)

ovako izgleda nakon kuhanja a riža će upiti i ostatak vode, što nisam stigla da uslikam jer je „neko“ bio gladan 🙂

Ono što mi se svidjelo i zbog čega bih preporučila ovo jelo jeste brzina i jednostavnost spremanja a obrok je  jako ukusan i lagan.

Prijatno!

Advertisements

Čoko lips kolač

Otkad sam rodila, gosti se samo smjenjuju. A red je da se gosti lijepo počaste. Slani dio je prepušten muškoj glavi kuće a onaj slatki, naravno, meni. U početku sam, kao (pretpostavljam) svaka mlada mama kupovala torte i kolače (zapravo, zaduživala muža za to) i prečesto se dešavalo da ih ostane i više od pola. Dijelila sam sve što bi ostalo. Da se razumijemo, nisam škrtica ali neko bi uzeo jedan ili nijedan komad i onda vidim da ta kupovina uopšte nije bila isplativa. Pa radije bih onda dala novac za nešto drugo, što bi se sigurno pojelo ili iskoristilo.

Tek kad sam malo „ojačala“ i savladala prepreke na koje jedna mlada majka nije ni računala, počela sam sama da pravim kolače. Znam šta i od čega pravim, hoće li se pojesti za dan ili više i (ne tako nevažno) košta 3, 4 puta manje nego kupovne torte (najčešće prepune šlaga koji prva ja ne jedem).

Kako vremena nemam mnogo a gosti se često najave za sledeći dan, neki čak i za nekoliko sati unaprijed, našla sam savršen kolač koji se do sada pokazao kao najbolji. Dan jedan i nema ga. Čak me je i svekar danas podsjetio da se, citiram „Poželio onog, onog kolača što ti praviš. Ne znam koji je al najbolji je“.

Pa evo, da ne budem škrtica, podijeliću sa vama recept. Brzo se pravi, sastojke uglavnom imate u kući i jako je lijep, posebno za čokoladoljupce 🙂

ČOKO-LIPS KOLAČ

 

KORA:

2 šolje brašna

1,5 kašičica sode bikarbone

1 kesica cimeta

1,5 šolja šećera

1,5 šolja mlijeka

1 šolja ulja

4 kašike marmelade po želji

 

PREMAZ:

nekoliko kašika marmelade po želji

 

GLAZURA:

100 gr čokolade

3-4 supene kašike mlijeka

malo šećera, po želji

10 gr putera

 

Prosijati brašno sa sodom bikarbonom, dodati cimet i dobro sjediniti a zatim i šećer. U ovu suhu smjesu dodavati postepeno mlijeko i ulje uz konstantno mješanje. Na kraju dodati marmeladu.

Peći na 200 stepeni. Ispečenu i vrelu koru premazati marmeladom i ostaviti da se ohladi.

Hladno preliti čokoladnom glazurom (mlijeko ugrijati do ključanja, dodati izlomljenu čokoladu i šećer ako želite, mješati neprekidno na blagoj temperaturi dok se ne dobije glatka i sjajna smjesa). Skloniti sa ringle i umješati puter).

 

– ja sam pekla u tepsiji 25×35 cm, pokazala se kao najbolja za ovu mjeru sastojaka

– koristim marmeladu od šipka, meni je super

– pod šoljom ne znam šta se podrazumjeva ali ja koristim onu od jogurta, 180 grama (dugo mi je trebalo da nađem koja je prava)

– prije nego što izlijem smjesu u tepsiju, namažem je uljem i malo zagrijem (tepsiju, naravno) u rerni da se kolač ne lijepi

– prije nego što premažem koru marmeladom, izbockam je viljuškom da se bolje upije

 

Danas sam pravila i posnu verziju ovog kolača, nešto slično po sastojcima i izgledu a po ukusu… vidjećemo sutra.

Sliku sam pozajmila sa portala coolinarka.com,  tek da imate uvid kako izgleda. Čim budem pravila, ide moja slika.

Sliku sam pozajmila sa portala coolinarka.com, tek da imate uvid kako otprilike izgleda. Čim budem pravila, ide moja slika.

Ja – kuharica!? Hm…

Već dugo želim da „uvedem“ još jednu kategoriju. Bila bi vezana za kuhanje. Pa se premišljam, nisam ja nikakva kuharica, tek obični početnik za šporetom, nekad željna da ga i ne vidim a nekad, bogami, željna i novih iskustava u kuhinji. Danas odlučih, ma zašto da ne!? Pa niko i ne kaže da bih zbog toga bila neki vrhunski majstor.

Počela sam se interesovati za kuhanje tek kad sam se trebala udati. Nije da me mama nije nagovarala a nekad i tjerala da učim. Jeste ali ja nisam bila za to. I nije mi žao. Nekoliko dana pred vjenčanje sam se rasplakala pred svojim dragim toliko da se prepao da je nešto ozbiljno u pitanju. Kad sam mu, kroz suze, rekla da se bojim da neću znati da budem domaćica, smijao se i obećao da ćemo sve zajedno učiti (i ispunio obećanje).

I evo me, danas, pravim projice i sataraš. Jednostavna, vrlo jednostavna priprema ali nekad mi je to izgledalo kao Špansko selo.

Pa, ako je neka od vas u sličnim „problemima“, ovdje ću objavljivati recepte za početnike a vi, iskusne žene, nemojte se smijati kad napišem recept za palačinke 🙂

 

Projice

2 šolje kukuruznog brašna

1 šolja pšeničnog brašna

1 kašičica praška za pecivo

1-2 kašičice soli

1/2 šolje ulja

1 i 1/2 šolje kisele vode

50 gr rastopljenog margarina

 

Prosijati kukuruzno brašno i dodati mu (prosijano) pšenično brašno u koje je umješan prašak za pecivo. Dodavati so, ulje, margarin i kiselu vodu i sve dobro izmješati da se sjedini. Peći u kalupima za projice na 200 stepeni oko pola sata.

Napomena:

-pod šoljom se podrazumjeva šolja od 2 dcl

-meni je ova smjesa dovoljna za kalup od 12 projica

-po originalnom receptu se dodaje i sjeckana pečena paprika, tikvica ili luk, zavisi šta želite. I to sam probala, nije loše

-takođe, umjesto kukuruznog brašna može se koristiti palenta ali to nisam probala pa ne znam kakvo je.

DSCN3957[1]

Ovako je ispalo, početnički pokušaj (kad uslikam i sam proces pravljenja, i to ću dodati)

Eto, probila sam led. Moram priznati da sam sad dobila još malo volje za kuhanje 🙂