Kako reklame utiču na nas

Ako imate djecu ili ste bar duže vremena proveli u njihovom društvu, sigurna sam da ste i vi primjetili kako zastanu sa igrom svaki put kad su na TV programu reklame i zadivljeno ih gledaju. Fasciniralo me to sve dok nisam dovoljno odrasla da shvatim da su im zapravo zanimljive scene koje se u reklamama redovno brzo smjenjuju, bar kad su u pitanju mala djeca, do dvije-tri godine. A kad dijete odraste dovoljno da i samo može donositi zaključke, birati šta želi a šta ne, tražiti da mu se kupi baš ta igračka, onda je uticaj reklama mnogo značajniji.

Ne mislim samo na reklame na TV ekranima od kojih dijete, koliko-toliko, možemo izolovati. Ne možemo ih izolovati od bilborda kojima smo okruženi gdje god da krenemo. Tako svaki dan slušam manje-više slične molbe, kupi mi onu igračku koja se sklopi i bude jastuk, kupi mi princezu koja leti, kupi mi bebu koja priča, plače, pjeva…  A ono što me je natjeralo da pišem ovaj tekst jeste izjava da ne može piti mlijeko zato što nema slamku sa kravom koja pjeva. Kad sam je upitala gdje je vidjela tu slamku, naravno da mi je odgovorila „na televizoru“.

Kad odemo u prodavnicu, redovno se oduševljava voćnim jogurtima i gotovim pudinzima koje nikada nije jela. Ali vidjela ih je na reklamama. Čak me je učila i kako se jede Oreo keks, baš kao dječak sa reklame.

I nisu samo djeca podložna tom uticaju. Koliko sam samo puta otišla u kupovinu i nisam kupila nešto za šta nikad nisam čula a uzela bih istu stvar drugog proizvođača samo zato što mi je poznata. Nisam je koristila ali čula sam za nju.

Čak je i moja svekrva, inače pobornica zdrave ishrane nasjela na netipičnu reklamu, skrivenu u podugačkom novinskom članku o paštetama. Članak je govorio o štetnosti mesnih prerađevina, između ostalog i pašteta, navodeći sve pojedinosti o tome kako i od čega se prave i koliko loše utiču na zdravlje ljudi a posebno djece. Tek negdje na kraju, provlači se nekoliko rečenica o pašteti izvjesnog proizvođača koja je zdrava, bez aditiva i predstavlja savršen obrok i za malu djecu. I to je to, kraj teksta. Ali, na poslednjoj stranici tog čitanog sedmičnog magazina nalazi se klasična reklama navedene „zdrave“ paštete i njenog proizvođača. I tako mi svekrva sva oduševeljena priča kako ima neka pašteta koju može jesti i Ona. U čudu sam je gledala, shvatajući koliko mediji utiču na nas, htjeli mi to ili ne.

Ne tvrdim da reklamirani proizvodi ne mogu biti dobri ali to što imaju dobru reklamu ipak ne govori o kvalitetu. I obrnuto. Imam čak neke proizvode u svojoj kući kojima sam toliko oduševljena da bih ih i sama reklamirala. Sa druge strane, neke toliko „izvikane“ nikada više ne bih upotrebila. A nekima nije potrebna ni reklama, govore sami o sebi.

A ja ću izreklamirati jednu sjajnu kuharicu,

image-0-02-05-6a8a6fc73465485df90f25aeed20ea336bc315e116b26d41798c7abb039c77c6-V

 

toliko sjajnu da ne da nikome da uđe u kuhinju :).

Advertisements

„Mama, igraj se sa mnom…“

Dok kuham prvu jutarnju kafu, tema o kojoj sam htjela da pišem ovog toplog petka, dobija svoj definitivan oblik. Riječi se slažu same od sebe, treba ih samo prenijeti u pisanom obliku. Njoj mlijeko i kakao, meni kafa i sve bi bilo potaman. Meni, ne i Njoj.

Zove me da se igramo. Slaže figurice, postavlja doručak igračkicama i moli me da joj se pridružim. Priznajem, nevoljno to radim, pristajem da je ne bih odbila a sve gledam na sat i pitam mogu li ići. Naravno da ne mogu. Uzimam kafu, pijuckam je uz igru i prepuštam se. Ja sam Elza, ona je Ana. Pravimo doručak, oblačimo se, zovemo prijatelje u goste, zalijevamo cvijeće… i u potpunosti zaboravljam šta sam ono htjela da radim uz kafu. Posebno kad mi, onako umilno, kaže: „Baš je lijepo kad se zajedno igramo“.

DSCN8505

U tom trenutku nije važno šta sam htjela da radim već ono što radim zajedno sa Njom. Sve moje potrebe i htjenja nisu vrijedni propuštanja tog izraza sreće i zadovoljstva kad istog trenutka ostavim sve i dođem da se mazim sa Njom jer baš to traži. I ove redove pišem u prekidima jer uvijek ima nešto važno da mi pokaže, želi da mi pročita priču o Anđelini balerini a ja njoj o Maloj sireni.

Ne mislim da ću je razmaziti. To osluškivanje i udovoljavanje Njenim potrebama do sad me dovelo samo do toga da sam više puta od Nje čula: „Mama, ja tebe slušam jer i ti slušaš mene“, „Hvala ti što mi sve dopustiš“, „Ti si najbolja mama na svijetu“…

Znam taj osjećaj kad je baš tvoja mama najbolja mama na svijetu i ne želim da propustim priliku da budem tako velika u Njenim očima kao što je meni moja mama u mojim očima…