Do Muzike mog srca

Dugo već tražim sebe. A znam gdje sam. Tamo gdje sam bila otkad znam za sebe. Volim da pišem ali ovo što čitate na ovom blogu nije taj način pisanja koji otkriva pravu mene. Stihovi su ti u kojima se kriju najskrivenija osjećanja gdje svaka riječ ima svoje značenje.

Zato sam napravila drugi blog na kojem ću sigurno biti aktivnija nego ovdje. Onaj gdje na svoj način mogu reći i ono što se nikome ne govori. Do nedavno sam stidljivo pokazivala ono što bih napisala, malo je onih koji su uopšte znali tu moju stranu ali sad osjećam potrebu da podijelim ono što mi leži ili što je ležalo na duši. Ne očekujte „wau“ stihove ali oni koji dijele istu strast, razumiju da kad srce piše, njemu je sve „wau“, samo da kaže ono što želi.

Ako želite, možete me pronaći i na ovoj stranici Muzika Mog Srca. Slobodno iznesite svoje mišljenje, i pohvale i kritike su uvijek dobrodošle.

 

Advertisements

Lijep, kišni vikend

Bio je ovo dobar vikend. I pored kiše koja danima neumorno pada, raspoloženje je na visokom nivou. Ne znam zašto mi kiša ne smeta ali oduvijek je tako. Nekako me podjseća na dane djetinjstva, provedene uz toplu peć, igračke i dječije emisije, toplinu doma i porodicu koja čini osnov svega što sam danas.

Tako i sada volim kad me tamni oblaci zatvore u kući a ja gledam u svjetlo svog života, ono koje najjače sija i pitam se da li je svjesna koliko joj je lijepo, koliko je djetinjstvo lijepo i bezbrižno, bez velikih obaveza i poslova koje treba odraditi.

DSCN7220

Volim da je posmatram dok se igra. Kad odjednom zaplače, zove mamu a ja skočim istog trena pa mi onako, nevino, kaže: „Ali mama, ovo je mama“, pokazujući na neku životinjicu a ja shvatam da se zapravo samo igra i imitira. Znam da sva djeca to rade ali isto tako i svaka majka misli da je njeno dijete posebno i ponosno prepričava svaki detalj novog događaja.

Takva mi je ova nedelja. Sa brzo završenim poslovima, ručkom i svim ostalim i uživanjem koje čini smisao življenja.