Gdje je nestala moja kreativnost!?

Šta se desilo sa mojoj kreativnošću – ne znam. Ili možda znam ali to nije dovoljno dobar razlog. Da mi neko drugi kaže da zbog jurnjave posao-vrtić-kuća nema nekoliko sati sedmično ili bar mjesečno da se posveti svom hobiju, ne bih mu vjerovala. Nije do vremena, više je do ljenosti i uljuljkanosti u svakodnevnicu života. Često uhvatim sebe kako, dok sam kući, čekam da krenem na posao i dok sam na poslu, čekam da krenem kući. Maštam kako ću  sutra sa  Njom lijepiti nove sličice, kako ćemo crtati i izmišljati nove igre. Maštam kako ću sutra na poslu bolje rasporediti obaveze, kako ću uraditi više i bolje nego danas. Maštam kako ću pitati svoju mamu gdje da idemo ovaj vikend samo da bih provela vrijeme sa njom. Maštam o svemu. A sjedim i čekam to neko sutra.

018_primary

slika preuzeta sa interneta

Prekorjevam se što je tako, ne prvi put. Toliko puta do sada sam pisala i pričala o tome. Ali čini mi se da nema efekta dok ne napišem. Valjda me bude stid same sebe što se ne znam organizovati. Što, ako mi jedna stvar krene kako ne treba, ne ispravljam ni druge već puštam da sve pada u vodu. A ne treba tako znam. Samo mi treba podrška same sebe, dogovor sa samom sobom da tako više ne ide i ne može.

I malo, samo malo više vremena za sve što bih htjela 😉