Da li je vaše dijete genijalac?

„Mame i tate, na osnovu ovih parametara, mogu da u najranijem uzrastu deteta otkriju nadarenost i pomognu mu da razvije talente. Evo šta sve mogu mali genijalci…

– u prvoj godini života ima omiljenu bajku, seriju, crtani film

– razlikuje sve boje do drugog rođendana

– kada navrši 24 meseca prepoznaje slova

– sa dve godine ume samo da sastavi slagalicu (puzle) koja ima više od 20 delova, broji do deset i više

– u trećoj godini piše slova i brojeve

– posle četvrtog rođendana čita kraće i lakše tekstove

– do pete godine sabira i oduzima proste brojeve i vešto „barata“ kompjuterom“

Ne, ovo gore nije moj tekst, ako ste se zgrozili već na početku čitanja. Ja jesam. Zgrozila sam se jer mi se čini da je sve postalo takmičenje pa tako i ono najljepše što imamo u životu – naša djeca. Srećna sam što još uvijek nisam primorana da se „družim“ sa mamama vršnjaka svoje genijalke (meni je genijalno kad mi potrči u zagrljaj i kaže gaga) jer imam bliske prijateljice sa djecom tog uzrasta a među nama nema tog rivalstva. Ko zna čega bih se naslušala i koliko bih se nervirala kad dođem kući.

Realno, zašto bi neko htio da mu dijete bude genijalno? Za dijete i njegovu budućnost je bolje da nauči da čita sa četiri a ne sa šest, sedam godina? Ili je to zato da bismo se mi, roditelji, imali čime hvaliti? Moje dijete zna sve boje a tvoje još ni rečenice ne sastavlja, sram ga bilo!

Svako dijete je priča za sebe. Odrasli ljudi, takođe. Ja ne želim da mi dijete brže nauči čitati nego što nauči razlikovati dobro i zlo. Ne bi mi značilo da zna sabirati i oduzimati sa četiri godine ako se još ne zna ni sama obući. To što bi znala prepoznati slova u drugoj godini ne bi moglo sakriti brigu ako svaki dan ne gledam osmjeh na njenom licu.

Sve u svoje vrijeme. Ako ne dođe u to vrijeme, onda treba reagovati. Učiću je svemu. Učim je svemu. Ali u skladu sa uzrastom i njenom željom da me prati. Ako ne želi da mi kaže šta je to na slici, neću je ni forsirati. Reći će drugi put. Zna kako kaže krava, ovca, maca ali ne mislim da zaostaje u razvoju ako još uvijek ne prepoznaje vuka ili papagaja na slici. Zna osnovne stvari i ima želju da uči a to mi je najbitnije.

Da li će završiti školu odličnim uspjehom i upisati fakultet ili će se baviti nečim kreativnim što ne zahtjeva učenje, ne razmišljam. A poznajem roditelje koji već sada o tome misle i planiraju životni put tim malim stvorenjima kojima je bitna samo igra.

Ako bude sretna i zadovoljna svojim životom, ja ću smatrati da sam svoj zadatak obavila.

Advertisements