Vrijedi li učiti je da bude poštena?

Nerijetko se pitam da li je ispravno ono čemu želim da naučim svoje dijete. Sad, kad je interakcija sa drugom djecom sve češća i kad vidim kako ih roditelji usmjeravaju (ili ne usmjeravaju), ne mogu da se ne zapitam da li će se Ona znati snaći u tom svijetu kad ja ne budem tu.

Ne dozvoljavam joj da gura drugu djecu na toboganu, učim je da čeka svoj red i da pomogne drugoj djeci ako je to u stanju. A onda dođe djevojčica ili dječak koji poguraju nju, preskaču je i bukvalno izbace iz igre a ona u čudu. Mame ne reaguju, ne reagujem ni ja jer neću uvijek biti tu da je zaštitim i mora naučiti da se brani sama. Ali šta da joj kažem kad me pita zašto ona djevojčica ne čeka da ide po redu. Zato što ne zna da to nije lijepo ponašanje. Ali, to joj nije dovoljno. Mnogo je „zašto“ u ovom uzrastu a ja nemam uvijek odgovor na to pitanje.

Kako da je pripremim za svijet u kojem će se snalaziti svojom dobrotom i plemenitošću ako se te osobine ne cijene u tom svijetu. Ne želim da ružnim postupcima, nepoštovanjem drugih ljudi i prevarama dobija ono što želi ili čak, ono što joj pripada. Tužno je što ne mogu svom djetetu dati odgovor na pitanje zašto ona tamo djevojčica može da čupa cvijeće iz komšijine bašte a ona ne može. Ako takvo ponašanje nije lijepo, zašto onda ona to radi. Ne mogu joj reći da djevojčica nije dobra jer to što radi, radi jer joj je dopušteno.

Dječak njenog uzrasta tuče svoju baku, čupa je za kosu i baca se jer ne želi da ide kući. Nakon nekoliko sati sam prvi put doživjela da me moje dijete udara, vuče za majicu i ispušta neke čudne krike.Onda sam shvatila da je sve to vidjela od njega, na taj način je uspio u svojoj namjeri da ostane gdje jeste pa je u svojoj maloj glavici uvidjela da to tako treba. Cijeli dan priče i gluma da sam ljuta mi je trebalo da joj objasnim da to nije u redu.

Ali doći će neki drugi dječak i neki novi fazon za koji će misliti da je prihvatljiv a ja ću je učiti da nije. Onda će krenuti u vrtić, školu i ostaće zatečena ponašanjem druge djece a ja ponašanjem roditelja koje ne mogu promjeniti. I kako onda učiti svoje da treba da bude dobro, neiskvareno i pošteno.

 

Advertisements

2 мишљења на „Vrijedi li učiti je da bude poštena?

  1. Ne mogu uopćeno govoriti, mogu samo za sebe reći da mislim da sam pogriješila što sam svoje odgajala da budu pošteni (pod pošteni mislim u tom smislu da poštuju druge, poštuju pravila, ne guraju se, svađaju, udaraju…). Djeca ovih drugih roditelja koji samo okrenu glavu će se odmalena i laktovima izboriti da dobiju što žele, moji samo pognute glave odlaze kao gubitnici. Sad učimo kako takvima odgovoriti, kako se izboriti, kako da budu samouvjereniji, uhhh, pitam se zašto to nisam činila dok su bili manji, sve bi bilo bezbolnije. Ovako veliki pamte puno toga, vidim koliko im to teško pada.

    Procijenit ćeš koju djecu smije gurnuti, a koju ne, i nemoj joj braniti da se brani. Ili napravi nešto „preko reda“.

  2. Trebao mi je jedan ovakav odgovor. Ne zelim da se ona osjeca kao gubitnik jer to nije, kao sto nisu ni tvoja djeca ali zivimo u takvom svijetu gdje nema drugog nacina nego gurati se. Bitno je nauciti ih da prema postenima budu posteni, prema onim drugima bas kao i oni. Samo treba naci tu neku granicu. Pozdrav

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се / Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се / Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се / Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се / Промени )

Повезивање са %s